Priča o čovjeku kojem je Allah ispunio svaku želju
Da li ste ikada čuli za Utbe el- Gulama? Njega je imam ez-Zehebi opisao u Sijar e’lam en-Nubela kao zahida, pokornog Allahu, i onoga koji se bojao Allaha. Što se tiče njegovog stanja tuge bio je poput Hasana el-Basrija.
Bio je poznat po tome što je plakao često, a to je zbog dove koja mu je uslišena. On je tražio od Allaha tri stvari-– obilje suza, predivan glas i opskrbu odakle je ne očekuje. Allah mu je ispunio želju. Bio je poznat po tome što bi lahko zaplakao kad god bi bio na halkama znanja, a kad god bi učio Kur’an on bi plakao a također bi izazvao da i drugi ljudi plaču zbog njegove iskrenosti i ljepote glasa, a kad god bi se vratio kući našao bi opskrbu a da nije znao odakle dolazi. U starosti je doživio moždani udar i bio je na pola paralizovan. Dovio je Allahu da mu oslobodi udove tokom uzimanja abdesta i tokom namaza. Allah mu je uslišio dovu i za vrijeme namaza njegovo tijelo bi se vraćalo u normalno stanje, on bi uzeo abdest i klanjao a nakon toga bi se njegovo tijelo opet paralisalo.
Obratite pažnju da on nije tražio od Allaha da ga potpuno izliječi, već je želio da doživi slast njegovih omiljenih ibadeta tako da je njih i tražio, a odlučio je da ostane strpljiv i traži nagradu od Allaha za paralizu. Istinski vjernik cjelokupan svoj život posvećuje svome Gospodaru, svaki njegov uzdah, svaki treptaj oka je usmjeren na Njegovo zadovoljstvo. U takvom stanju vjernik usklađuje i svoj život. Ova priča itekako podsjeća na priče brojnih pobožnjaka, ljudi koji nam svojom pojavom i svojim izgledom ne odaju nikakvu “bitnost” u ljudskim očima, ali prezentuju svoju plemenitu vrijednost na Allahovom mizanu. Ova priča podsjeća na jednu staricu, sa ovih naših balkanskih prostora koja je duboko zagazila u godine i polako počela gubiti vid, ali njen komentar je bio: “Molim Allaha samo da mi sačuva vid da bih mogla Kur’an učiti, to će mi biti najveća žalost ako oslijepim.”
Možemo li uporediti naše stanje sa našim pobožnim prethodnicima? Da nam Allah, s.v.t., podari pravu ljubav prema islamu. Djela govore više od riječi, a naša djela govore vrlo uznemirujuću priču. IslamBosna.ba
Bio je poznat po tome što je plakao često, a to je zbog dove koja mu je uslišena. On je tražio od Allaha tri stvari-– obilje suza, predivan glas i opskrbu odakle je ne očekuje. Allah mu je ispunio želju. Bio je poznat po tome što bi lahko zaplakao kad god bi bio na halkama znanja, a kad god bi učio Kur’an on bi plakao a također bi izazvao da i drugi ljudi plaču zbog njegove iskrenosti i ljepote glasa, a kad god bi se vratio kući našao bi opskrbu a da nije znao odakle dolazi. U starosti je doživio moždani udar i bio je na pola paralizovan. Dovio je Allahu da mu oslobodi udove tokom uzimanja abdesta i tokom namaza. Allah mu je uslišio dovu i za vrijeme namaza njegovo tijelo bi se vraćalo u normalno stanje, on bi uzeo abdest i klanjao a nakon toga bi se njegovo tijelo opet paralisalo.
Obratite pažnju da on nije tražio od Allaha da ga potpuno izliječi, već je želio da doživi slast njegovih omiljenih ibadeta tako da je njih i tražio, a odlučio je da ostane strpljiv i traži nagradu od Allaha za paralizu. Istinski vjernik cjelokupan svoj život posvećuje svome Gospodaru, svaki njegov uzdah, svaki treptaj oka je usmjeren na Njegovo zadovoljstvo. U takvom stanju vjernik usklađuje i svoj život. Ova priča itekako podsjeća na priče brojnih pobožnjaka, ljudi koji nam svojom pojavom i svojim izgledom ne odaju nikakvu “bitnost” u ljudskim očima, ali prezentuju svoju plemenitu vrijednost na Allahovom mizanu. Ova priča podsjeća na jednu staricu, sa ovih naših balkanskih prostora koja je duboko zagazila u godine i polako počela gubiti vid, ali njen komentar je bio: “Molim Allaha samo da mi sačuva vid da bih mogla Kur’an učiti, to će mi biti najveća žalost ako oslijepim.”
Možemo li uporediti naše stanje sa našim pobožnim prethodnicima? Da nam Allah, s.v.t., podari pravu ljubav prema islamu. Djela govore više od riječi, a naša djela govore vrlo uznemirujuću priču. IslamBosna.ba
Post a Comment