Zašto turska vojska nije što je nekad bila?
Vojska je počela jačati nakon što je Mustafa Kemal Ataturk 1923. osnovao modernu republiku. Uz pomoć oficira, Ataturk je pretvorio Tursku u sekularnu i zapadnjački nastrojenu državu. Nakon njegove smrti 1938. godine, sekularizam je postao dominantna ideologija, a generali jedini njegov zaštitnik. „Ataturk i mnogi lider rane republike su bili bivši oficiri. Vojska je uvijek imala značajnu ulogu u društvu kao čuvar sekularnih vrijednosti. Iako su civili bili u Vladi, vojska je imala vodeću ulogu u formiranju državnih stranih i sigurnosnih politika“, za Al Jazeeru kaže Doruk Ergun, istraživač na nezavisnom institutu EDAM u Istanbulu. Čuvari sekularizma Kao samoproglašeni čuvar Ataturkove sekularne zaostavštine, vojska je ostala povezana sa tradicijom preokreta i historijom svrgavanja nepopularnih administracija u vremenima političkog haosa i ekonomskih kriza. Oficiri i jedinice izveli su tri puča od 1960. do 1980. godine. U sva tri udara, vojska se žalila kako islam postaje sve više umiješan u političku sferu. „Svaki od tih udara su izveli oficiri koji su veoma sekularno i veoma prozapadno nastrojeni, koji su smatrali kako je turski zapadni, progresivni put u opasnosti“, smatra Timur Kuran, profesor političkih i ekonomskih nauka na univerzitetu Duke (Sjeverna Karolina).
Jačanje političkog islama Krajem 1980-ih, ideološka podjela turske desnice i ljevice se bližila kraju i tako otvorila put nastanka političkog islama. Stranka blagostanja (Refah Partisi) je 1997. godine postala prva konzervativna i vjerska stranka u Turskoj koja je pobijedila na općim izborima, da bi je potom vojska primorala na ostavku. Ostavka osnivača stranke Necmettina Erbakana, koji je tada bio premijer, postala je poznata kao „postmoderni puč“. U saopćenju od 28. februara te godine, vojska je upozorila na prijetnju nacionalnoj sigurnosti koju stvaraju Erbakanovi napori da napravi islamski profil. Erbakan je bio primoran dati ostavku četiri mjeseca kasnije. Alican Turk, bivši vojni pukovnik koji je uhapšen aprila 2012. po optužbama za umiješanost u „postmoderni puč“ 1997. za Al Jazeeru govori kako je povjerenje naroda u vojsku umanjeno kroz proteklih 16 godina. On je proveo 14 mjeseci u zatvoru Sincan kod Ankare prije nego je oslobođen. Ukupno su 103 osobe bile optužene u tom slučaju, među njima i 61 general. Većina je oslobođena tokom šestogodišnjeg suđenja koje su mnogi vidjeli kao napore gulenističkih tužitelja i sudija da napadnu vojsku lažnim dokazima. Gulenisti su sljedbenici pokreta Fethullaha Gulena, imama koji se nalazi u SAD-u, i koji turska Vlada nazva „terorističkom“ organizacijom „FETO“.
Gulen, koji živi u samonametnutom egzilu u Sjedinjenim Američkim Državama 1999. godine, nekad je bio jak saveznik Recepa Tayyipa Erdogana, a njegova je organizacija imala zlatne godine tokom ranih godina vladajuće AKP. I sličnim slučajevima, poznati kao Ergenekon i Balyoz (Malj), gulenisti su napadali sekularne oficire. U procesima Balyoz i Ergenekon sudilo se vojnim oficirima krajem 2000-ih zbog navodnih planova da svrgnu vlasti. Ova suđenja, koja su sada odbačena zbog fabriciranih dokaza, kasnije su prišivana Gulenistima u sudstvu. „Vojsci je nanijeta šteta ovim lažim suđenjima. Prije 2002., vojska je bila vrlo osjetljiva i oprezna kada je riječ o Cemaatu (Gulenovom pokretu) i drugim radikalnim islamističkim grupama i otpuštala je sve koji su bili povezani sa ovim pokretima, no nakon 2002. je to stalo i članovi ovih grupa su došli na važna mjesta, a njihov broj se povećao“, ističe Turk za Al Jazeeru. Nezadovoljstvo sa AKP-om Stranka AKP, koja je nastala na tradiciji Stranke blagostanja, došla je na vlast 2002. godine, ali sa liberalnijom i pro-EU agendom.
„Kada je AKP došla na vlast, vojska uopće nije bila zadovoljna. U početku su se nadali kako će AKP sama sebe uništiti, napraviti zbrku i izgubiti na popularnosti. No, AKP je odlučila, i to je bila mudrost Recepa Tayyipa Erdogana, da prihvati demokratiju i drži se dalje od politika koje bi prijetile vojsci ili udaljile Tursku od Evrope“, navodi Kuran. Ovakav razvoj situacije je omogućio Erdoganu da razuvjeri one birače u Turskoj koji su instinktivno stali uz armiju protiv vjerskih konzervativnih grupa. Također je počeo i kampanju za modernizaciju Ustava što je uključivalo i zakonsku odredbu za vojnu ulogu čuvanja ideala republike. „Erdogan je to sve uokvirio u smjeru modernizacije i više evropske države. Naposljetku, koja evropska država ima Ustav koji daje vojsci pravo da se miješa u civilne poslove kada osjeti da su određeni principi u pitanju?“, pita se Kuran. Liberalni stavovi AKP-a omogućili su stranci da osvoji srca i umove intelektualaca, poslovnih ljudi i medija, te da je Zapad vidi kao kompromis između sekularnog i vjerskog koji bi okončao vojne intervencije.
Stranka je također uvela reforme koje su promijenile odnose građanskog i vojnog. Napravljeno je moćno Vijeće nacionalne sigurnosti kao civilna institucija, troškovi za sigurnost su stavljeni pod civilnu kontrolu, a univerziteti i mediji su oslobođeni vojnih inspekcija – te promjene su vratile narodnu vjeru u javne institucije. „Posljednji puč je bio drugačiji“ „Vojska je i dalje igrača značajnu ulogu u turskoj politici nakon 2002. godine, premda ne u svakodnevnoj politici u posljednjih pet godina. Ravnoteža između vojske i civilnih vlasti postala je bolja i građani su dobijali više kontrole i moći nad vojskom“, objašnjava Ergun. Međutim, vojska je 2007. objavila prikrivenu prijetnju o svojoj odlučnosti da štiti sekularizam kada je Abdullah Gul predložen za predsjednika, što je dovelo do izbora gdje je AKP dobila podršku. Kako navodi Kuran, suđenja Ergenekon i Balyoz su omogućila gulenističkim oficirima da napreduju kroz vojnu hijerarhiju i ovi oficiri, zajedno sa drugim oportunistima i nekim sekularnim oficirima koji su bili protiv AKP-a, stvorili su grupu za koju Turska kaže da je pokušala izvesti puč 2016. godine. „Posljednji udar je bio veoma drugačiji od ostalih. U drugima ste imali oficire koji su izrazito antiislamistički, izrazito sekularni, snažno pro-zapadnjački i koji su vodili pokret na koordinirani način. Tako nije bilo u posljednjem, neuspjelom puču“, rekao je Kuran. Pokušaj udara 2016. pripisan je gulenistima u vojsci koji su pokušali potkopati Vladu i dovesti svoju mrežu na vlast. Premda su se akteri promijenili iz sekularista u guleniste, oni su i dalje bili iz vojske. Razni razlozi su doveli do neuspjeha udara 2016. godine. Državi nije prijetila ekonomska kriza ili politički haos, pučisti nisu imali podršku društva, a Erdogan je ostao popularan. Puč je žestoko nanio štetu vojsci i dao legitimnost Erdoganu da izvede čistke nad disidentima. „Vojska je sada potpuno neutralizirana. Nisu faktor u turskoj politici. Više nema izjava turskih generala koji na bilo koji način idu protiv Vlade kao što se dešavalo prije Erdoganove ere. Većina ljudi shvata kako ne znamo cijelu priču, ali smatraju kako su vjerovatno oficiri radili stvari koje nisu smjeli“, ističe Kuran. Korektivne mjere Nakon traume iz 2016., odnosi civilne i vojne strane su došli na novi nivo gdje u oficiri dali većinu ovlasti vlastima, kao što je slučaj Sirije gdje je Vlada imala veliki utjecaj.
Nadalje, vojska je provela interne korektivne mjere i nije ista organizacija od prije 20 ili 30 godina. „Vojska, mornarica i zračne snage nikada nisu bile pod direktnom kontrolom Ministarstva odbrane Turske. Erdogan je uspio u pretresanju sistema i mogućem preveniranju nekih eventualnih budućih udara. Blizu 40 posto turskih generala i admirala je otpušteno, a na skoro dnevnoj bazi se hapse gulenistički oficiri“, ističe Ali Turksen, bivši član specijalnih podmorničkih jedinica mornarice i suosnivač opozicione stranke IYI. „Akademije i vojne škole se ponovo otvaraju, no sada se više pazi ko može tamo ući.“ U danima nakon posljednjeg pokušaja udara, vojna reputacija je pala jer je velika većina ljudi vidjela puč kao nedemokratski pokušaj mijenjanja politike. Oficiri više nisu bili kemalistička vojska koja je nekada oblikovala političku scenu države. „Vojno vodstvo i Vlada AKP su trenutno na istoj strani i u veoma dobrim odnosima. Imaju iste poglede o mnogim stvarima i zajedno djeluju na mnogim poljima“, kaže Ergun. Izvor: Al Jazeera
Post a Comment