Najstariji čuvari islama u džematu Veliko Založje poste i klanjaju svaki vakat

Ramazan je vrijeme kada vjernici dokazuju i potvrđuju svoj iman. Postiti kada se još uvijek računa ljetno vrijeme, a visoke temperature gotovo da kucaju na vrata krajiških domova, nimalo nije lahko, a posebno onim najstarijim bez koji naši bosanski ramazani ne bi bili to što jesu već decenijama.
Na starima džemat opstaje Bihaćki džemat Veliko Založje smješten je iznad grada i na prvim linijama nekadašnje odbrane gdje se branio Bihać i sjedište vojne i administrativne uprave tadašnjeg Bihaćkog okruga. Iako malo mjesto u proteklom ratu je dalo mnoge šehide za odbranu Bosne i Hercegovine i slobodu najmilijeg grada. Danas su neka druga vremena, ljudi odlaze vani u potrazi za poslom, mlade generacije žive u nekom svom svijetu, a vjera i džematske aktivnosti, kako u ramazanu tako i van njega, ponovo ovise o starim generacijama koje su i podigle ovaj džemat i malu ali lijepu džamiju u Založju. Ahmet Alibegović (80) je šećerni bolesnik skoro četrdeset godina, ali ga to ne spriječava da posti. Iako, kaže, nekada kada mu dođe slabo mora prekinuti post. Ali uglavnom većinu dana uspije da isposti. Iako je život sada puno lakši a nafaka veća u odnosu na vrijeme kada je on odrastao i bio mladić, stanje u ramazanu nije zadovoljavajuće, jer malo naroda posti a omladine je malo u džamijama.
„Ne znam kakvi su razlozi u pitanju ali je vidno da je manji broj postača i klanjača u ovom ramazanu. Danas se živi u puno boljim uslovima, i malo ko da radi teške fizičke poslove, ali opet je prisutan određeni nemar po pitanju vjere općenito, a ramazana posebno. Ovi stari ljudi koji bi dolazili oni su oboljeli i dosta ih ima pa ne mogu postiti niti dolaziti u džamiju, a ovi mlađi kao da nemaju vremena svi nekud žure i svi su zauzeti. Ne razumijem te generacije nikako. Mi smo išli u džamiju a radilo smo teške poslove i bili više gladni nego siti“, kaže Alibegović Slabo se radi, dobro jede i malo klanja Alibegović Esad (85) iako slabog zdravlja i onejačao, posti i dolazi na sve vaktove i teraviju. Esad kaže da otkako je punoljetan i obavezan da posti, nije postio samo dva puta po dvije godine u različitim periodima života. Prvi put je to bilo kada je otišao na služenje vojnog roka u trajanju od dvije godine, a drugi put kada je bio na radu u Austriji. Sve ostale godine Esad je postio i nije šarao, čak ni kada je radio u firmi.
„Prije su ramazani bili prisutni među narodom i osjetili se u svakoj kući i duši Bošnjaka. A danas je ramazan više prisutan u medijima nego kod građana. Ima ga ali vrlo malo. Mediji puno doprinose širenju informacija o islamu i ramazanu, tako da više niko nema opravdanja pa da kaže nisam znao. Ljudi znaju ali neće moj brate. Sve u svemu, još je to i dobro. Nama starijim generacijama koji smo imali teško djetinjstvo i život ovo je dobro i lako, jer se prije puno više radilo, slabije jelo a puno više molilo Bogu. Dok se danas malo radi, dobro jede i slabo moli Bogu “, kaže Esad Mešić Šerif (78) posti svaki dan i do sada, kaže, nije imao problema. Malo se staro i nemoćno ali je dobro. Svaki vakat dolazi u džamiju i klanja teraviju kao i ostali. Skoro mu je sin preselio na bolji svijet. Imao je 48 godina. Iza njega je ostalo jedno unuče i snaha.
„Nas trojica smo najstariji koji dođemo na teraviju. Malo sam u nesreći zbog sina ali hvala Bogu nastojim se odužiti Bogu što više mogu. Nadam se da ću uspjeti i ovaj ramazan do kraja izdržati post i ibadete“, kaže Šerif