Najčuvaniji Kur’an Andaluzije
El-Jajjar je pažljivo obložio knjige slamom i zemljom i stavio ih u nišu zida koju je kasnije napunio kako ne bi zvučala šuplje prilikom udara. Ovo je njegov posljednji unos u knjigu: „Gospodar Kastilje je prekršio sporazum i pokrstio stanovnike Granade početkom džumade el-ule, što odgovara sredini mjeseca decembra 905. (1500.) Svemogući Allahu, učini da nestanu onako kako si Ti koji si Jedini dostojan hvale i obožavanja u stanju da učiniš. To se dogodilo u petak u akšam.“ Muhammed b. Ali el-Jajjar, fakih, učenjak islamskog prava, imam džamije u Cútaru, u la Axarquía, Malaga, mora da je duboko uzdahnuo. Moguće da je postojao bol pomiješan sa melanholijom koji je doveo do ovih misli koje je napisao. On je uvršten u njegov vademekum, rukopis i dnevnik koji ne samo da sadrži njegove pravne odluke izvedene iz islamskog prava koje je donosio kao fakih, već se tu nalaze i veliki broj pitanja i zapažanja koje je on smatrao da su vrijedne njegovoj islamskoj kulturi.
Ova kultura je gotovo 800 godina obogaćivala zemlju el-Andalus, ali je sukcesivno smanjena na nasaridsku kraljevinu Granadu. Nakon što su poražene Guadalquivirska dolina, Jaén, Korodoba i Sevilja, u prvoj polovini 13. vijeka, carstvo Nasarida je bilo pod stalnom prijetnjom invazije krstaških osvajača još 240 godina. Do tog vremena carstvo je zavisilo od kultiviranih padina i terasa Cutara i okolnih sela. Njegovi maslinjaci, i vinogradi proizvodili su najpoznatije grožđe u svijetu, kako u doba el-Jajjara, tako i danas. Prošao je mjesec od kako je katolička kraljica, Isabela od Kastilje, naredila, pod nadzorom kardinala Cisnerosa, ‘opće pokrštavanje’ (prisilno) Mudehara u kraljevstvu (muslimanskog stanovništva koje je pristalo da ostane na kršćanskoj teritoriji) koje je pokoreno deset godina ranije. Mi ne znamo zasigurno zbog čega je el-Jajjar sakrio knjige u to vrijeme, da li je to iz straha da bude otkriven da je prikriveni musliman, ili je vjerovao, kao i njegovi sugrađani Jevreji deset godina ranije, da su okolnosti njegovog prisilnog pokrštavanja privremene. Vjerovao da će se situacija promijeniti na onu od prije desetak godina i koja je kao takva postojala vjekovima, kada su sljedbenici tri semitske religije zajedno živjele u miru u el-Andalusu, zemlji koju su nekad smatrali predvorjem Dženneta.
Međutim, tako nešto se nije dogodilo, namjera objedinjavanja svih Španaca u jednu vjeru je činjenica. Katolički vladari su počeli sa progonom, jedinstvenim u historiji ove zemlje, a time i migracijom španskih Sefarda, koji su svoje posebno iskustvo života u el-Andelusu odnijeli u svaki kutak Mediterana, Balkana, Baltičkog i Sjevernog mora i Amerike. Muslimani su međutim bili spremni da po prvi put sprovedu u praksu doktrinu prikrivanja prave vjere, koja im je omogućila da ostanu u Španiji gotovo 100 godina duže, pretvarajući se da su kršćani a praktikujući tajno islam. Nakon što je ostavio pero pored mastionice, el-Jajjar, je zatvorio knjigu. Ustao je, uzeo bilježnicu, svoju knjigu islamskih zakona, porodično blago, polihromatski primjerak Kur’ana i otišao na gornji kat kuće, gdje su ga čekali žena i djeca. Tu, odmah iznad vrata, okrenut prema dvorištu, stajao je ormarić- udubljenje u zidu od kamena, šljunka i blata. El- Jajjar je unutra stavio zemlju i slamu, pa je onda položio tri knjige na krevet od slame, da bi ih prekrio sa još slame, a onda sa još zemlje. Na ovaj način ispunio je cijeli prostor tako da kada zatvori zid, on neće zvučati šuplje. El-Jajjar je uspio da sačuva knjige koje su mu simbolično i materijalno značile odanost vjeri i načinu života koji je proglašen nepoželjnim u zemlji, vjeri i načinu života koji su doprinijeli da ova zemlja kulturno cvijeta punih 781 godinu. Za manje od deset godina, članovi porodice el-Jajjar su od slobodnih muslimana islamske države postali muslimanski građani podvrgnuti posebno strogim zakonima koje im je nametnula kršćanska vlada. To znači da su postali Mudehar, kasnije nazvani Mauri ili kršćani muslimanskog porijekla- oni koji su u većini nastavili da tajno praktikuju svoju pravu vjeru. Ne znamo šta se kasnije dogodilo. Da li su el-Jajjar i njegova porodica ostali u Cútaru, ostajući potajno odani islamu do općeg protjerivanja Maura 1609-1612, ili su njihovi potomci ostali u Cútaru, integrišući se sa drugim novim kršćanima u masu starih kršćana, i danas, da li su njihovi direktni potomci još uvijek stanovnici Cútara u Axarqui. Ili su, kao većina njihovih sunarodnjaka prisilno pokrštenih uspjeli da pobjegnu u Sjevernu Afriku nadajući se da će se, možda nekad, vratiti kao muslimani novog el-Andalusa.
Međutim, nešto se dogodilo što el-Jajjar vjerovatno nije očekivao. U junu 2003. godine, porodica Santiago se odlučila na renoviranje svoje kuće. Bilo je to poprilično veliko iznenađenje za graditelje i djecu koji su gledali rušenje zida prema dvorištu. Nakon što je malj udario u zid, između zemlje i slame pojavila se knjiga neobičnog pisma, na jeziku nepoznatnom današnjim stanarima kuće. Prva knjiga je knjiga trgovine, knjiga referenci, koje je kao fakih, el-Jajjar konsultovao kao da je trebao da razjasni svaki pojedinačni slučaj na koji je nailazio na svom položaju. U njoj se nalaze bilješke, garantna pisma, matematika, sunnet Poslanika, s.a.v.s., pravna pitanja u vezi braka, seoski zakonici, zatim seoske loze i imena porodica i ima 170 stranica. Pojedine stranice nedostaju. Druga knjiga, za razliku od prethodne, je lične prirode. U njoj Muhammed el-Jajjar navodi podatke i datume iz njegovog života i njegove zajednice, ali u kojoj se nalaze i ilahije i kaside, dersovi, hadisi i slično. Ova knjiga je njegov vademekum ili dnevnik. Ona ima 133 stranice. Ovoj knjizi također nedostaju stranice. Korice su geometrijskog dizajna, gdje su eventualno raniji dokumenti korišteni da bi se knjiga uvezala. Nakon što su ove knjige pronađene nisu odmah prijavljene arhivi Malage, tako da je nepoznato da li stranice koje nedostaju imaju neki dodatni značaj. Što se Mushafa tiče, on je ukrašen različitim bojama i ukrasima koji su se koristili samo u Andaluziji. On je svakako porodični Kur’an i najstariji od pronađenih knjiga s obzirom da je, u vrijeme el-Jajjara bio više od jednog vijeka star. Pisan je kufanskim pismom, kojim se odlikovalo pisanje u Andaluziji. Posljednje stranice nedostaju, tako da su podaci o mjestu i imenu prepisivanja nepoznati. Kur’an ima 135 stranica.
Istraživači sa Univerziteta u Granadi smatraju da je ovaj primjerak Mushafa prepisan u 13. vijeku što ga čini među najstarijim primjercima Mushafa sačuvanih u Andaluziji. Smatra se da se čuvao generacijama na osnovu kvaliteta papira i rukopisa. El-Jajjar nije bio u mogućnosti da preuzme svoje knjige ali mi, današnji muslimani, shvatamo koliko su mu značile i koliko je bitno očuvati svoj identitet,samo još kad bismo znali čuvati Kur’an u srcu, jeziku i djelima. Iz ovog primjera vidi se izvanredan odnos islamske civilizacije prema pisanoj riječi. Pogledamo li biblioteke i kataloge orijentalnih rukopisa postat će nam jasno da islamska civilizacija nije davala značaj samo vjerskoj literaturi, već, općenito, svemu onome što je koristilo i bilo u službi čovječanstva. Pogledamo li te rukopise, vidjet ćemo koliko je ljubavi, pažne i brige unešeno u svaki harf, koji je gotovo sliven, identičnan svakom drugom u toj knjizi. Posebno je dojmljivo vidjeti koliko su prepisivači uložili truda u prepisivanju Kur’ana, pazeći na svaki harf i svaki vokal. Ako se uz to uzme u obzir da je prepisivač, najčešće hafiz Kur’ana, prepisivanjem obnavljao i utvrđivao svoj hifz, onda se shvata prava važnost i značaj ovakvog jednog fenomena koji je posebno mjesto zauzeo u islamskoj civilizaciji.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair! IslamBosna.ba
Post a Comment