Desničarski političari koji su borbu protiv islama zamijenili borbom za islam
Među najpoznatijim desničarskim strankama, koje su znatno porasle u Evropi, jesu one koje pozivaju na šikaniranje, zlostavljanje i progon muslimanskih migranata i izbjeglica i koje se zalažu za sistematski progon muslimanskih skupina iz Evrope, jer, oni širenje islama u Evropi vide kao prijetnju njenom kršćanskom identitetu. No, u ovom tekstu prenosimo četiri primjera različitih iskustava pripadnika ekstremno-desničarskih pokreta koji su se u početku borili protiv islama, ali su kasnije prihvatili islam i postali njegovi gorljivi zagovornici i misionari u svojim zajednicama.
Maxence Buttey – islam je zakucao na vrata ekstremnog francuskog desničara
U oktobru 2014. godini, skupina vođa francuskog Nacionalnog fronta, poznata po neprijateljstvu prema muslimanskim migrantima, primila je e-mail sa video snimkom istaknutog člana stranke i člana Općinskog vijeća u Parizu, Maxence Buttey, u kojem on obznanjuje svoj prelazak na islam, te poziva vođe i članova stranke da upoznaju istinski islam čija načela odgovaraju osnovnim načelima na kojima se temelji njihova stranka. Maxence Buttey smatra da je medijsko izobličavanje glavni razlog za loš ugled islama, ali i Nacionalnog fronta u Europi, unatoč tome što i islam i Nacionalni front pomažu obespravljenima i siromašnima i štite ih od ugnjetavanja moćnih kapitalista. Stranački lideri su se osjećali neugodno zbog tog video zapisa, a prije svih predsjednica te stranke i bivši predsjednički kandidat Marine le Pen, te je donijela odluku da se Maxence Buttey hitno izbaci iz stranke.
Buttey kaže da je bio kršćanin – katolik, i da je donio odluku da promijeni vjeru onda kada je pročitao Bibliju i našao u njoj, po njegovom sudu, mnoštvo kontradiktornosti. Međutim, kad je pročitao Kur'an utvrdio je da je islam mnogo racionalniji i otvoreniji, te je donio odluku da primi islam, nakon što je vodio žustre rasprave i debate sa jednim od imama u Francuskoj, kojeg je upoznao u toku izborne kampanje 2014. godine. U intervjuu novinama Le Parisien Buttey je branio islam i odlučno tvrdio da je islam čist od djela ekstremista kakvi su pripadnici terorističke organizacije Isil, rekavši: ”Islam ne naređuje da se ljudima odsjecaju glave, već je islam objavljen da ujedini sve ljude na svijetu.”
Arnoud van Doorn – kršćanski desničar koji je primio islam nakon ”Fitne”
U 2008. godini, holandski političar Arnoud van Doorn učestvovao je u snimanju filma pod nazivom ”Fitna”, a koji opisuje islam i muslimane kao nasilne i netolerantne, čiji cilj je zavladati cijelim svijetom. Ovaj film je producirala holandska Stranka za slobodu, poznata po neprijateljskom odnosu prema muslimanskim migrantima i govoru o ratu protiv islama i muslimana, kojoj je pripadao i Arnoud van Doorn. Međutim, Van Doorn nije znao da će doći dan kada će on obući bijelu islamsku odjeću (ihrame) i uplakan stajati pored mezara poslanika islama, Muhammeda, s.a.v.s., nakon što je prvi put obavio hadž nakon prelaska na islam u aprilu 2013., i nakon dugogodišnjeg rada pod okriljem Stranke za slobodu, čiji članovi su ga proglasili izdajnikom kada je primio islam. Van Doornov put u islam bio je postepen. Početak je bio u znaku čitanja Kur'ana i tefsira, a zatim ga je jedan poznanik uspio nagovoriti da posjeti džamiju u svom gradu gdje mu je ukazana velika dobrodošlica koju nije očekivao. Cijeli dan proveo je u džamiji u razgovoru sa muslimanima. Van Doorn je taj osjećaj ovako opisao: “U početku sam bio zbunjen, ali taj se osjećaj brzo promijenio u osjećaj topline i unutarnjeg mira.” Nakon samo godinu dana, u životu Arnouda van Doorna dogodila se još jedna krupna promjena. Naime, i njegov sin Aleksandar najavio je svoj prelazak na islam nakon što je primijetio neopisivi duševni mir i sreću na svome ocu. Aleksandar je počeo proučavati Kur'an sa svojim prijateljem muslimanom koji se zvao Junus. Nakon što je postao musliman, Aleksandar je, zajedno sa svojim ocem, krenuo na putovanje da produbi svoju spoznaju i znanje o islamu.
Arthur Wagner – ekstremni političar koji je na kraju svoj identitet našao u islamu
Pred kraj 2017. godine, svjetske novine prenijele su vijest o prelasku na islam njemačkog političara Arthura Wagnera, člana njemačke nacional-konzervativne stranke ”Alternativa za Njemačku” (AfD), poznate po neprijateljstvu prema muslimanskim migrantima, kao i prema islamu i muslimanima općenito. Jedan od predizbornih slogana ove stranke na prošlim izborima u Njemačkoj, bio je: ”Islam ne pripada Njemačkoj!” Mnogi političari i predstavnici ove stranke, kako u vladi tako i u parlamentu, pokušavaju se suprotstaviti širenju džamija u Njemačkoj. U jednoj od službenih izjava stranke, stranka je tražila da njemačka policija puca na muslimanske izbjeglice i migrante koji pokušavaju ući u Njemačku, jer oni predstavljaju prijetnju za Nijemce i njihovu kršćansko-zapadnu kulturu. Čak je i sâm Arthur Wagner kritikovao njemačku kancelarku Angelu Merkel i rekao da je napravila veliku pogrešku kada je dopustila sirijskim izbjeglicama da dođu na teritoriju Njemačke. U videointervjuu sa BBC-om, Wagner je objasnio da je tokom svog života patio od krize kulturnog identiteta, jer je on Nijemac ruskih korijena. “Nijemci ne znaju da sam Nijemac, a Rusi ne znaju da sam Rus”, rekao je Wagner u intervjuu. Arthur Wagner je zatim rekao da je on pronašao u islamu vrijednosti koje su u skladu sa njegovim političkim načelima. Odstupanja Crkve, po mišljenju Wagnera, bila su jedan od razloga koji su ga usmjerili prema islamu. Izrazit primjer je njegovo protivljenje sudjelovanja nekih protestantskih svećenika u demonstracijama za podršku prava homoseksualaca na brak, što je, po Wagneru, protivno načelima Evanđelja.
Neke njemačke novine objavile su da je Wagnerov volonterski sedmični rad kao prevodilac čečenskim izbjeglicama, bio jedan od najvažnijih razloga koji mu je pružio priliku za razgovor sa muslimanima i neposredno upoznavanje sa islamom, sve dok nije napustio kršćanstvo i primio islam.
Balbir Singh – od ekstremiste koji je rušio džamije, do muslimana koji je sagradio 90 džamija
Babri džamija je historijska tačka sukoba između Hindusa i muslimana u Indiji nakon što je hinduska rulja, oko 150.000 ljudi, srušila džamiju u decembru 1992. Kao glavni razlog rušenja historijske džamije pet stoljeća nakon što je izgrađena, Hindusi su navodili to što su, navodno, muslimani u vrijeme vladavine muslimanskih Mogula u Indiji, uništili veliki hram hinduskog boga “Ram”. Uglavnom, od rušenja džamije pa sve do danas, još uvijek postoji spor i sukob između Hindusa i muslimana oko toga. Na čelu rulje koja je rušila džamiju bila je osoba po imenu Balbir Singh, i on je prvi koji se popeo na kupolu džamije da bi je srušio.
Zatim se dešava životna priča čiji scenarij se može porediti sa onim holivudskim, u kojoj Balbir Singh, od rušitelja džamije, postaje islamski misionar koji putuje širom Indije da ljude poziva u islam. Balbir Singh, koji je promijenio ime u Muhamed Amir, kaže da je kao mladić bio oduševljen ekstremnim političkim stavovima i da je nakon rušenja džamije bio vrlo sretan, jer je bio u mogućnsti da pomogne i služi hinduističku vjeru kojoj je pripadao. Međutim, kada se vratio kući, njegovi roditelji, koji su bili sekularisti, bili su ogorčeni i ljuti zbog onoga što im je sin uradio. Tada je on po prvi put osjetio krivicu zbog svog zlodjela i odlučio je da se zbliži sa muslimanima, da bi na kraju obznanio svoje primanje islama zajedno sa svojim prijateljem sa kojim se prethodno bio zavjetovao da će srušiti džamiju i sagraditi hinduistički hram. No, umjesto hinduističkog hrama, oni su se, nakon primanja islama, zavjetovali da će, kao iskup za grijeh koji su počinili, izgraditi stotinu džamija. Do sada su izgradili 90 velikih džamija u Indiji. Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Post a Comment