Udruženi četničko – komunistički zločin nad Bošnjacima Koraja u novembru 1941.

U jutarnjim satima 28. novembra 1941. godine dvije grupe od oko 100 naoružanih četnika i komunista (partizana) iz Majevice, opkolili su selo Koraj koje je bilo sjedište postaje kotara Bijeljina, prekinuli cestovnu liniju Tuzla – Bijeljina i izvršili masovni napad na Koraj.
Četnici i partizani su na osnovu sporazuma od 1. oktobra 1941. godine posjedovali zajednički štab za istočnu Bosnu, te su zajednički djelovali na prostoru istočne Bosne. Uz povike: “Živio kralj” i “Živio Staljin! Srmt Turcima” između 7 i 8 sati počeo je silovit udruženi napad na naselje koje je branilo oko 80 naoružanih muslimana (Bošnjaka). Ogorčene borbe su trajale od 1 do 10 sat, a poginulo je između 70 i 100 muslimana, koji su nastojali spriječiti partizanske i četničke borce da ovladaju selom.
Uskoro je u ispomoć selu krenula 12. satnija Domobrana, koja se nalazila u Čeliću, ali je presretena od strane četnika. Ipak uspjela je spriječiti daljnji palež i krvoproliće. Međutim, steta je već bila učinjena. Stanovništvo sela je krenulo da bježi prema Čeliću i Brčkom, pa je u tom metežu stradalo između 200 i 300 civila, od kojih su neki bili i zaklani. Pored ovoga četnici i partizani su spalili i 150 kuća, a najviše je stradala sama čaršija sela. U pokolju su stradala i djeca od 15 godina.
Nakon što je selo oslobođeno osoba koja je popisivala žrtve ustanovila je da su brojne zvjerski unakažene na način da su njihova tijela izgrizli psi. U zočinima su učestvovale i porodice partizana i četnika, tako da su žene pljačkale mještane sela, a djeca su nosila slamu i palila kuće uz povike: “Za Petra i Staljina”. Sramotnu smrt je dočekao i imam sela, Alija Begić, koji je prvo teško ranjen a zatim bačen u vatru da izgori. Sve starije osobe koje nisu mogle bježati su zvjerski likvidirane, kao i djeca koja se nisu mogla zaštiti. Izvjesni starac Meho Kukić je proboden bajonetom kroz glavu iza uha. Udruženi zločinci su pred trgovinom Miralema Zaimovića nabacali na kamaru petnaest leševa civila, koji su već ranije bili izmrcvaljeni. Nekoliko djece je pronađeno ugušeno u bunaru. Zločin u Koraju predstavlja jednu od najvećih sramota i nepoznanica Narodnooslobodilačkog rata.