Jedini sin ‘Pustinjskog lava’ Omera Muhtara preselio u 97. godini

Muhammed b. Omer Muhtar, sin i jedini potomak heroja libijskog pokreta otpora Omera Muhtara preselio je u 97. godini u Bengaziju, istočnoj Libiji. Izvori iz Muhtarovog pleena Menafah kazali su da je hadži Muhammed preselio danas u bašti svog doma u istočnom Bengaziju u 97. godini života.
“Bio je bolestan od mnogih bolesti svoje dobi i liječio se unutar i van zemlje više od jednog puta. Posljednje liječenje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima trajalo je tri mjeseca”. Muhammed Muhtar rođen je 1921. godine u Evelija području u istočnom libijskom gradu El-Merg i živio je s svojom majkom Nizlom el-Džejlani i rođacima. Na zahtjev svog oca, 1927. godine napustio je Libiju sa svojom majkom i otišao u Egipat kako bi se posvetio borbi protiv italijanske okupacije. Proveo je 18 godina u gradu el-Hamam, putujući između gradova Sidi Berrani, Metruh, Aleksandrija i drugdje. Obrazovao se u Šatibi školi u Aleksandriji, gdje je i saznao za očevo pogubljenje. Ženio se dvaput, prvo 1942. godine rodicom Azzom el-Fejumi, ali je ona preselila prije nego što su dobili djecu. Kasnije, 1964. godine oženio je Fatimu Garijani, i par je imao djece ali su preselila u djetinjstvu.
Muhammed el-Muhtar je jedini nasljednik Omera Muhtar nakon smrti svoje braće i ostale rodbine. Rođen 1862. godine Omer Muhtar je proveo posljednjih 20 godina svog života boreći se protiv italijanske okupacije svoje zemlje, stoga je dobio nadimak Pustinjski lav. Muhtarova oružana borba je prvo počela protiv britanskih snaga raspoređenih duž egipatske granice s Libijom. Također se borio protiv francuskih kolonijalnih snaga koje su 1900. godine pokušale izvršiti invaziju na južni Sudan i Čad. Tokom rata kojeg je 1911. godine Italija proglasila protiv Osmanskog carstva, Omer je postao poznat kao ‘Šejh mudžahida’ nakon što je mobilzovao hiljadu boraca prije nego što su se pridružili Osmanskoj vojscii u istočnom Bengaziju. Godine 1912., Rim je Libiju proglasio italijanskom kolonijom. Sljedećih 20 godina, Mukhtar je predvodio libijski otpor protiv italijanskog okupatora koji je pretrpio teške gubitke kao rezultat svoje taktike. Učitelj Kur’ana po profesiji, Omer Muhtar je bio dobro upućen u strategiju i taktiku pustinjskog gerilskog ratovanja. Shvatio je prednosti libijskih boraca na domaćem pustinjskom terenu koji nije odgovarao italijanskim snagama. Snage pod vođstvom Omera Muhtara, taktički mobilne i pokretljive, vršile su uspješne napade na italijanske trupe iz zasjeda prekidajući im lance snabdijevanja i komunikacije. U 1931. godini u jednoj od bitaka je ranjen i zarobljen, a da bi smirili njegovu vojsku, Italijani su mu nudili visoke pozicije i bogatstvo. Zauzvrat su tražili da se preda i prati njihove kolonijalne želje i ambicije. On je odgovorio jednim popularnim citatom rekavši: Ja nisam slatki zalogaj hrane koji može svako progutati. Nebitno koliko dugo pokušavali promijeniti moje vjerovanje i mišljenje, Allah će ih poniziti.
Zatim su mu ponudili da napusti svoj grad da živi bliže vladajućoj partiji kompletno sa mjesečnom platom, ali on je opet odbio rekavši: Ne, ja neću napustiti svoju zemlju dok se ne sretnem sa svojim Gospodarom. Smrt je meni bliža nego bilo šta drugo. Ja na nju čekam svaki minut. Nakon zarobljavanja Omer Muhtar je izveden pred vojni sud koji mu je nakon trodnevnog suđenja 14. septembra 1931. izrekao kaznu pogubljenja vješanjem. Na pitanje da li bi na kraju imao šta reći Omer Muhtar je proučio Kur’anski ajet: Svi smo mi Allahovi i svi ćemo se Allahu vratiti. U nadi da će pokret otpora libijskog naroda protiv kolonijalne okupacije njihove zemlje prestati njegovom smrću, Italijani su Omera Muhtara javno objesili 16. septembra 1931. pred njegovom sljedbenicima u koncentracionom logoru u Suluku. IslamBosna.ba