Efendiji iz kalesijskog Šehera četnici zaklali četvero djece, suprugu, a potom i njega

U maju 1993. godine srpski zločinci, pripadnici tzv. Vojske Republike Srpske, Hasiba ef. Ramića su zaklali u porodičnoj kući u Semizovcu zajedno sa suprugom i četvero djece. Prije brutalnog ubistva, srpske snage su zarobile Hasiba efendiju i teško ga mučili. Pored njega tada je brutalno ubijena i njegova supruga Šefika, te djeca Muhamed, Ahmed, Meliha i Amina.
Zločinci su pred Hasib-efendijom i njegovom suprugom najprije zaklali njihovu djecu, a onda i njih. Njegova djeca Muhamed i Meliha bili su učenici Osnovne škole u Semizovcu koja danas nosi ime “Porodice efendije Ramić”. Njihova tijela, na vrlo nepristupačnoj lokaciji, u Ljubini, ekshumirana su 17. oktobra 1996.godine i iste godine sahranjena u haremu mjesne džamije u Svrakama. Do otkrivanja posmrtnih ostataka je došlo nakon što je u blatu rijeke Ljubine pronađena cucla male Amine, što je bio dokaz da se na tom terenu kriju posmrtni ostaci, te je izvršena ekshumacija tijela. Spomen obilježje su otkrili Hasan Ramić, brat ubijenog Hasib efendije, direktorica škole Mersiha Šahinbegović i općinski načelnik Edin Smajić.
spomen-obiljezje-hasib-ramic-6Tokom emotivnog obraćanja načelnik Smajić je zamolio učenike da povremeno pročitaju poruku koja stoji na Spomen obilježju a koja glasi „Ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijeli svijet“. -Ne smijemo nikada zaboraviti. Ovo treba da nam bude postrek da bolje radimo svoj posao, da koliko je to moguće budemo bolji ljudi, jer dobri ljudi će dobro raditi posao i praviti dobar ambijent, a neljudi, zvijeri i životinje rade ovakve stvari, kakve su nama rađene devedesetih godina – kazao je načelnik Smajić, javlja nkp.ba. Rahmetli Hasib ef. ostao sa porodicom u džematu i pored svega
Hasib ef. Ramić rođen je 1954. godine u naselju Šeher kod Kalesije. Nakon završena Gazi-Husrevbegove medrese 1975.godine započinje svoj imamski rad u džematu Kula Grad kod Zvornika. Na područje IZ Sarajevo dolazi 1985.godine u džemat Semizovac. Sa svojom porodicom u džematu je ostao i pored prijetnji ubistvom, zatvaranjem u logor i zlostavljanjem, sve do 1992. kada je zvjerski likvidiran sa svim članovima porodice. (Bportal.ba)