Amer Đulić: Nudili su mi 100 hiljada KM da ne svjedočim o logorima Herceg-Bosne
“Bili smo samo brojke – 233 dana u logorima” naziv je knjige Amera Đulića koja je večeras promovisana u Mostaru. Svjedočanstvo je to maloljetnika o stradanju u četiri logora tzv. Herceg-Bosne, ali i vremenu koje je uslijedilo poslije.
Autor je kao dječak od 17 godina prošao zloglasne logore Koštana bolnica, Dretelj, Gabela i Heliodrom, te ta strašna iskustva prenio na papir.
“Sve što nije kamerom snimljeno ili zapisano, kao da se nije ni dogodilo. Nakon presude Prliću i šestroci u Hagu shvatio sam da je pravda zadovoljena nakon toliko godina i sam sam odlučio napisati knjigu, da nešto ostane iza mene. Dosta sam toga znao i nisam želio da odem na onaj svijet, a da je ne napišem. Učinio sam jedno dobro dijelo”, kazao je Đulić u uvodu. Đulić u knjizi spominje pedesetak zločinaca imenom i prezimenom, koji su kako kaže “prema meni bili zli, ali spominjem i fine ljude koji su pomagali, jer čitam narod nije onakav kakav se opisiva”. Napominje kako su zločine radili pojedinci opčinjeni mržnjom. Mnogi nažalost šute “Mnogi koji su propatili više od mene šute i ne žele da se sjećaju, a oni koji su zlo radili žive među nama u Stocu. Mnogi su navikli da prolazeći pored njih obaraju glavu, ja nisam takva osoba. Ja sam odlučio da govorim istinu, a ona je jedna. Nju govorim i pred Bogom i pred sudovima”, izjavio je Đulić. Niti jedan od onih zločinaca koje Đulić pominje u knjizi nije osuđen, njih su sudovi u Mostaru oslobodili. “Nekad sam imao utisak da Kantonalni sud u Mostaru ima zadatak da oslobodi sve Hrvate i Bošnjake koji su optuženi za ratne zločine, da se sve zataška. To me najviše sekira kad vidim da nema pravde. Da ljudi koji su radili zločine slobodno hodaju Stocem i da su čak i visoko pozicionirani”, izjavio je autor knjige. Zločinci ne saginju glave, nastavlja Đulić, oni su ponosni i misle da je to sve bilo dobro djelo, da će Herceg-Bosna nastaviti da živi, a da se protjerani nikad neće vratiti u Stolac. Svjedočio od Mostara do Haga “Svjedočio sam na svim sudovima, od opštinskog, kantonalnog, državnog i sve do Haga. Bilo je pritisaka, čak i novčanih ponuda da se okanim toga. Tako su ljudi kupovani, nije to bilo samo u Stocu. Meni je nuđeno sto hiljada KM da na sudu kažem kako se ničega ne sjećam. Njima je to bilo kao deset maraka ponuditi. Nisam uzeo, ali on je opet bio slobodan zbog kako je sud kazao neistinitih i lažnih svjedočenja svjedoka Amera Đulića”, izjavio je Đulić. Jedan od promotora, profesor Edim Šator, kaže kako je knjiga s jedne strane tragično svjedočenje, a s druge dokument. “On donosi činjenice, piše o ljudima i imenima onako kako je on to doživio. Ova knjiga je jedna od bitnijih činjenica šta je UZP radio, šta je podrazumjevao taj udruženi zločinački poduhvat koji je provodila Hrvatska, zajedno sa svojim partnerima iz HZHB. Govori o ideji da se jedan prostor očisti, a historija iznova napiše. Ova nas knjiga opominje da te stvari ne smijemo zaboraviti, posebno jer i danas postoje politčari koji pozivaju na retrogradne ideje”, kazao je Šator. Promociju je organzovalo Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca – Podružnica Mostar, a povodo godišnjice rušenja Starog mosta. O knjizi su govorili promotori Irma Marić, Amer Obradović i Edim Šator. Klix.ba
“Sve što nije kamerom snimljeno ili zapisano, kao da se nije ni dogodilo. Nakon presude Prliću i šestroci u Hagu shvatio sam da je pravda zadovoljena nakon toliko godina i sam sam odlučio napisati knjigu, da nešto ostane iza mene. Dosta sam toga znao i nisam želio da odem na onaj svijet, a da je ne napišem. Učinio sam jedno dobro dijelo”, kazao je Đulić u uvodu. Đulić u knjizi spominje pedesetak zločinaca imenom i prezimenom, koji su kako kaže “prema meni bili zli, ali spominjem i fine ljude koji su pomagali, jer čitam narod nije onakav kakav se opisiva”. Napominje kako su zločine radili pojedinci opčinjeni mržnjom. Mnogi nažalost šute “Mnogi koji su propatili više od mene šute i ne žele da se sjećaju, a oni koji su zlo radili žive među nama u Stocu. Mnogi su navikli da prolazeći pored njih obaraju glavu, ja nisam takva osoba. Ja sam odlučio da govorim istinu, a ona je jedna. Nju govorim i pred Bogom i pred sudovima”, izjavio je Đulić. Niti jedan od onih zločinaca koje Đulić pominje u knjizi nije osuđen, njih su sudovi u Mostaru oslobodili. “Nekad sam imao utisak da Kantonalni sud u Mostaru ima zadatak da oslobodi sve Hrvate i Bošnjake koji su optuženi za ratne zločine, da se sve zataška. To me najviše sekira kad vidim da nema pravde. Da ljudi koji su radili zločine slobodno hodaju Stocem i da su čak i visoko pozicionirani”, izjavio je autor knjige. Zločinci ne saginju glave, nastavlja Đulić, oni su ponosni i misle da je to sve bilo dobro djelo, da će Herceg-Bosna nastaviti da živi, a da se protjerani nikad neće vratiti u Stolac. Svjedočio od Mostara do Haga “Svjedočio sam na svim sudovima, od opštinskog, kantonalnog, državnog i sve do Haga. Bilo je pritisaka, čak i novčanih ponuda da se okanim toga. Tako su ljudi kupovani, nije to bilo samo u Stocu. Meni je nuđeno sto hiljada KM da na sudu kažem kako se ničega ne sjećam. Njima je to bilo kao deset maraka ponuditi. Nisam uzeo, ali on je opet bio slobodan zbog kako je sud kazao neistinitih i lažnih svjedočenja svjedoka Amera Đulića”, izjavio je Đulić. Jedan od promotora, profesor Edim Šator, kaže kako je knjiga s jedne strane tragično svjedočenje, a s druge dokument. “On donosi činjenice, piše o ljudima i imenima onako kako je on to doživio. Ova knjiga je jedna od bitnijih činjenica šta je UZP radio, šta je podrazumjevao taj udruženi zločinački poduhvat koji je provodila Hrvatska, zajedno sa svojim partnerima iz HZHB. Govori o ideji da se jedan prostor očisti, a historija iznova napiše. Ova nas knjiga opominje da te stvari ne smijemo zaboraviti, posebno jer i danas postoje politčari koji pozivaju na retrogradne ideje”, kazao je Šator. Promociju je organzovalo Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca – Podružnica Mostar, a povodo godišnjice rušenja Starog mosta. O knjizi su govorili promotori Irma Marić, Amer Obradović i Edim Šator. Klix.ba
Post a Comment