Prelazak na Islam jedne Njemice
…Sjećam se da sam sa 13 godina u predmetu ‚katolička vjera’ u školi držala referat o islamu. Taj referat sam završila riječima: „i ja ću uskoro postati muslimanka.“ Nikada neću zaboraviti izraz na licu moje nastavnice katoličke vjere. Sa 14 godina sam onda otišla u jednu tursku džamiju gdje sam zabezeknutom hodži rekla da hoću da pređem na Islam…
Već od malih nogu islam me je privlačio. Dobro se sjećam da sam sa pet godina preko glave stavljala šalove i pokrivače. Pri tome bi svojoj majci govorila da ću samo pokrivene glave kasnije izlaziti van. Sa 12, 13 godina ozbiljnije sam shvatala Islam. Često sam bila u biblioteci gdje sam pročitala sve knjige o islamu koje su nudili. Tada sam čitala i nevjerovatno dosadne knjige, samo da bih naučila nešto novo o ovoj vjeri koja je na mene djelovala veoma privlačno. Vremenom sam postala veoma načitana i sjećam se da sam sa 13 godina u predmetu ‚katolička vjera’ u školi držala referat o islamu. Taj referat sam završila riječima: „i ja ću uskoro postati muslimanka.“ Nikada neću zaboraviti izraz na licu moje nastavnice katoličke vjere.
Sa 14 godina sam onda otišla u jednu tursku džamiju gdje sam zabezeknutom hodži rekla da hoću da pređem na Islam. Njemu se ideja nije sviđala jer je to smatrao mojim trenutnim mladalačkim hirom, ali ja nisam popuštala i na kraju mi je pomogao da postanem muslimanka, elhamdulillah. Poklonio mi je jednu mahramu i knjigu na turskom gdje je objašnjeno kako se klanja i onda sam izgovorila šehadet. Nakon toga sam osjećala jednu nevjerovatnu lahkoću. Istog dana sam napisala u svoj dnevnik da je ovo moj novi rođendan, dan kada sam ponovo rođena. Od tada sam svaki dan nakon škole išla u džamiju da naučim arapsko pismo. Ovo je elhamdulillah išlo veoma brzo i kratko nakon toga je došao ramazan, kojeg sam, bez poteškoća ispostila. Bila sam veoma sretna zbog ovoga. Sa 17 godina sam upoznala svoga sadašnjeg muža. On je bio Alžirac. Nakon mjesec dana vjenčali smo se u džamiji. Ubrzo nakon toga saznala sam nešto što su moji roditelji od mene sakrivali; ja uopšte nisam bila njihovo rođeno djete nego su me oni usvojili. Moja prava majka je bila Alžirka koja me je zanjela u zinaluku i dala na usvajanje. Ovo je bilo veliko iznenađenje i često razmišljam o tome da li ovo objašnjava moju ljubav prema Islamu. Iako sam odrasla kao Njemica, i nisam imala nikakvog kontakta sa muslimanima, Allah me je uputio u Njegovu vjeru. Nadam se da će moja priča doprinjeti da se shvati Allahova svemoć, da koga hoće On upućuje na pravi put, pa makar odrasli daleko od Islama.
Već od malih nogu islam me je privlačio. Dobro se sjećam da sam sa pet godina preko glave stavljala šalove i pokrivače. Pri tome bi svojoj majci govorila da ću samo pokrivene glave kasnije izlaziti van. Sa 12, 13 godina ozbiljnije sam shvatala Islam. Često sam bila u biblioteci gdje sam pročitala sve knjige o islamu koje su nudili. Tada sam čitala i nevjerovatno dosadne knjige, samo da bih naučila nešto novo o ovoj vjeri koja je na mene djelovala veoma privlačno. Vremenom sam postala veoma načitana i sjećam se da sam sa 13 godina u predmetu ‚katolička vjera’ u školi držala referat o islamu. Taj referat sam završila riječima: „i ja ću uskoro postati muslimanka.“ Nikada neću zaboraviti izraz na licu moje nastavnice katoličke vjere.
Sa 14 godina sam onda otišla u jednu tursku džamiju gdje sam zabezeknutom hodži rekla da hoću da pređem na Islam. Njemu se ideja nije sviđala jer je to smatrao mojim trenutnim mladalačkim hirom, ali ja nisam popuštala i na kraju mi je pomogao da postanem muslimanka, elhamdulillah. Poklonio mi je jednu mahramu i knjigu na turskom gdje je objašnjeno kako se klanja i onda sam izgovorila šehadet. Nakon toga sam osjećala jednu nevjerovatnu lahkoću. Istog dana sam napisala u svoj dnevnik da je ovo moj novi rođendan, dan kada sam ponovo rođena. Od tada sam svaki dan nakon škole išla u džamiju da naučim arapsko pismo. Ovo je elhamdulillah išlo veoma brzo i kratko nakon toga je došao ramazan, kojeg sam, bez poteškoća ispostila. Bila sam veoma sretna zbog ovoga. Sa 17 godina sam upoznala svoga sadašnjeg muža. On je bio Alžirac. Nakon mjesec dana vjenčali smo se u džamiji. Ubrzo nakon toga saznala sam nešto što su moji roditelji od mene sakrivali; ja uopšte nisam bila njihovo rođeno djete nego su me oni usvojili. Moja prava majka je bila Alžirka koja me je zanjela u zinaluku i dala na usvajanje. Ovo je bilo veliko iznenađenje i često razmišljam o tome da li ovo objašnjava moju ljubav prema Islamu. Iako sam odrasla kao Njemica, i nisam imala nikakvog kontakta sa muslimanima, Allah me je uputio u Njegovu vjeru. Nadam se da će moja priča doprinjeti da se shvati Allahova svemoć, da koga hoće On upućuje na pravi put, pa makar odrasli daleko od Islama.
Post a Comment