Čovjek uči dok je živ: Nana Meryem sjela u školsku klupu u 85. godini
OSMANIYE (AA) - MUZAFFER CAGLIYANER - Iako je već duboko ušla u devetu deceniju života, za nanu Meryem Hatunoglu iz mjesta Kadirli, nedaleko od južnog turskog grada Osmaniye, nije bio problem da u 85. godini po prvi put sjedne u školsku klupu, u želji da ostvari svoj životni san da nauči čitati i pisati, piše Anadolu Agency (AA). Hatunoglu je rođena 1933. godine u selu nadomak Gaziantepa. U selu o kojem je rođena nije bilo škole, tako da nije bila u mogućnosti na vrijeme steći osnovno obrazovanje. Potom se udala i odselila u Osmaniye, gdje i danas živi. Majka je sedmoro djece, a muža je izgubila prije 27 godina.
Inicijativom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegove supruge Emine Erodgan, u ovoj zemlji je pokrenuta tzv. kampanja pismenosti, tačnije kurs za čitanje i pisanje, namijenjen osobama koje tokom mladosti nisu imale priliku steći osnove obrazovanja. Hatunoglu je cijelog života žalila zbog činjenice da nikada nije imala priliku naučiti čitati i pisati. Čula je da je pokrenut kurs i krenula je, zajedno s prvom komšinicom, 75-godišnjom Kanimet Aricioglu, s kojom dijeli i klupu. Nana Hatunoglu pješači oko 400 metara do škole, pomoću štapa i uz kraće pauze. U razgovoru s novinarom AA, istakla je kako joj je činjenica da nije znala čitati i pisati u velikoj mjeri otežavala život. Iako je već u poodmakloj starosti, Hatunoglu ističe kako nikada nije izgubila želju za obrazovanjem. "Kćerka mi je prije dva mjeseca kazala kako su otvoreni kursevi. Odmah sam se raspitala da li će kurs biti otvoren i u našoj školi. Kada sam saznala da hoće, uzela sam telefon i nazvala sam sina. Rekla sam mu da me odmah upiše", priča Hatunoglu. Dodaje kako je lijepo biti učenik i u 85. godini.
"Sin mi je kupio sveske i olovke. Svaki dan mi da džeparac i pošalje me u školu. Sa komšincom idemo tri dana u sedmici. Međusobno se pomažemo. Sjedimo u istoj klupi. U domaćim zadacima mi kod kuće pomaže sin", istakla je Hatunoglu.
Post a Comment