Assad je životinja, ali ne i lud
Koliko smo sigurni da je ove napade zaista sproveo Assadov režim? Ne može se poreći da je on jednako ubitačan kao njegov otac da koristi hemijsko oružje. On je čudovište- životinja, kako ga Trump naziva. Njegov otac je ubio 42 hiljade vlastitog naroda koristeći hemijsko oružje. Do sada, u građanskom ratu u Siriji od 2011. godine, Assad je gotovo ubio milion Sirijaca. Istražimo situaciju u kojoj je bio kada su 7. aprila Zapadne sile kazale da je Assad stanovnike Dume ubio otrovnim gasom. Ruski predsjednik Vladimir Putin, uprkos svim poteškoćama sa Evropom i SAD-om koje su počele špijunski rat nakon što je ruski dvostruki agent otrovan u Londonu, je prihvatio na UN-ovoj mirovnoj konferenciji o Siriji ujedinjenje procesa iz Astane i Ženeve. Učesnici su se saglasili da se ponovo napiše ustav Sirije. Nova i poboljšana lista učesnika bi vjerovatno sesije učinila plodnosnijim kao što to nikada nije bilo u Ženevi. Putin i ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov su počeli da kritikuju Assada. Rusija je odbila proteste sirijskog režima zbog ulaska Turske na sirijsku teritoriju tokom turske operacije Maslinova grana. Rusija je pomogla Turskoj da eliminiše kurdske teroriste. Rusija je jedina zemlja koja se saglasila da pomogne Siriji kod bilo kakve inostrane agresije. Rusija se saglasila (a i Assad se također saglasio) za program deeskalacije u Siriji. Uspješno je implementiran. Sve ovo znači da je Rusija voljna da počne kontrolisati Assadove operacije vršenjem pritiska na njega.
Međutim, pritisak Rusije na sirijski režim nije toliko jak ni brz kao što bismo voljeli da bude. Kada je Assad počinio još jedan užasan napad konvencionalnim oružjem, tj. burad bombama koje ubijaju neselektivno jednako kao i hemijsko oružje, na posljednje uporište antirežimskih opozicionih snaga u Istočnoj Guti, ruski režim je okrenuo glavu na drugu stranu. Turska je ubijedila Rusiju da prisustvuje mirovnim pregovorima i restrukturiranju političkog sistema u Siriji gdje bi otvoreni (pa čak i demokratski) sistem mogao pustiti korijene u toj porodičnoj diktaturi gdje se vlast prenosi s koljena na koljeno. Assadovi drugi najbolji prijatelj, iranske mule, ostavljajući po stani besmislene proksi ratove sa Izraelom, također su postali legitimni igrači u potrazi za rješenjem borbe za vlast u Siriji. Demokratska Sirija nikada neće postati ratno polje iranskih satelita. Niti će teroristička organizacija PKK i njihov sirijski ogranak teroristička Stranka demokratske unije (PYD), već će pravi kurdski članovi kao i arapski sunniti i Turkmeni biti mirni susjedi svim zemljama u regionu. Uobičajeno niko ne sluša uvodne govore na međunarodnim konferencijama, ali u Astani i Sočiju, sve opozicione grupe su jasno izrazile svoju namjeru da mirno žive u svojoj zemlji jedni s drugima i sa svim svojim susjedima. Proces u Astani je obećao mirni Bliski istok koji niko nikada nije doživio.
Sada, uprkos svim nedostacima i poteškoćama koje su pred nama, građanski rat je sve bliži mirnom završetku kao što to nikada nije bio otkako je počeo 2011. godine. Podmukli diktator poput Assada bi se trebao bojati da demokratski ustav znači kraj njegove nemilosrdne vladavine, ali to bi također vidio kao mogućnost da vježba svoje vještine obmane i izbjegavanja. On bi sada također morao savršeno znati da izazivanje gnjeva Sjedinjenih Država korištenjem hemijskog oružja znači samoubistvo. Ne bi rizikovao dobitke koje bi postigao za nekoliko mjeseci. Ali ovo demokratsko rješenje također znači i okončanje planova za podjelu Sirije. Podjela Sirije bi također omogućila izraelskim sokolovima (op. odbrambenom izraelskom kadru, bivšim generalima i bivšim šefovima Šin Beta), neokonima i Središnjem zapovjedništvu američke vojske (CENTCOM) da realizuju svoje planove. Mir je za njih strašniji od Assada životinje.
Napisao: Hakkı Öcal Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
Post a Comment