“Bolje mi je u Bosni sjediti na kamenu, nego u Americi u fotelji”

Srebreničanin Mustafa Mujić, s adresom stanovanja u općini Gradačac, jedan je od rijetkih koji posjećuje svoj rodni kraj, zaseok Diljka udaljen 18 kilometara od Srebrenice, gdje su tokom rata sve kuće porušene, a nijedna dosad nije obnovljena, kao ni prilazni put.
Ovaj šezdesetdvogodišnjak, od srebreničkog naselja Slatina do rodnog ognjišta dolazi motokultivatorom, jer se drugim vozilom do sela ne može zbog nepristupačnosti. – U mom rodnom mjestu je nekada bilo pet kuća, a sada su samo zgarišta. U proteklom ratu je nastradalo sedam nevinih ljudi. Među njima su i moja dva mlađa brata koja su nestala 95’ pri pokušaju prelaska do Tuzle, a njihove kosti još nisu pronađene – kaže Mujić u razgovoru za Fenu. U Diljku nijedna kuća još nije obnovljena, iako je ranije aplicirao na pozive za obnovu, a ističe da je prioritet i obnova puta kako bi se do sela moglo normalno doći. Iako prilično narušenog zdravlja, Mujić često dolazi u rodni kraj tako što zamoli nekog od mještana Slatine da ga doveze motokultivatorom, jer nije u stanju pješačiti oko dva kilometra.
-Skoro sam pokrenuo inicijativu da stavimo novu zaštitnu ogradu na mezarje i svojim sredstvima smo to uspješno obavili, a organizovali smo tevhid i dovu za nedužno stradale. U planu je da uradimo i spomen-obilježje za žrtve te obnovimo dovod izvorske vode – naveo je Mujić. Želja mu je da njegovo selo posjećuju najmlađi te apeluje na sve nivoe vlasti da pronađu rješenje za obnovu prilaznog puta i pozitivno odgovore na apliciranja za obnovu kuća. – Nastavit ću i dalje s aktivnostima kako ne bi bili zaboravljeni naši preci. Zbog loše infrastrukture nemoguće je da napravim, makar vikendicu, da nekad mogu boraviti u svom kraju – poručuje Mujić.
Ovdje se, prisjeća se, nekad lijepo živjelo, obrađivala se zemlja koja je izuzetno rodna i radilo se u firmama. -Prije rata se dobro živjelo, onda je rat sve pokvario – kaže Mujić, koji je prije rata radio u firmi, a u slobodno vrijeme se bavio muzikom i tako dodatno zarađivao. Prisjetio se i ratnih strahoda i njegovog pohoda s porodicom “putem smrti”, gdje su kroz šumu 28 dana pješačili do slobodne teritorije.
Domovinu je odlučio napustiti 2001. godine te sa suprugom i četvero djece otići u Sjedinjene Američke Države, nadajući se boljem životom. – Nakon provedenih jedanaest godina u Americi, odlučio sam da se vratim. Kupio sam plac i napravio kuću u Srnicama, općina Gradačac. Volim svoju domovinu i vratio sam se da tu provedem ostatak života. Bolje je živjeti u Bosni i sjediti na kamenu, nego živjeti u Americi i sjediti u fotelji – smatra ovaj Srebreničanin.