Kako je HVO tri puta rušio džamiju u Višićima

Kakav je bio odnos vlasti tzv. Herceg-Bosne prema kultnurno-historijskim i vjerskim spomenicima Bošnjaka tokom agresije na BiH, dovoljno govori podatak o 80 rušenih džamija i 43 mesdžida na teritoriji pod kontrolom HVO i HV-a, od toga čak 40 samo na području Mostara, Stoca i Čapljine, piše bh. informativni servis INS. Indikativno je da na području Stoca i Čapljine nije bilo aktivnih vojnih dejstava HVO i HV-a sa Armijom RBiH, ali je baština sistematski uništavana.
Međutim, slučaj džamije u Višićima kod Čapljine, u medijima često nazivane najnužnijom džamijom u BiH, je posebno ilustrativan. Naime, na nastavku suđenja Jadranku Prliću i ostalima, koji su u novembru prošle godine pravomoćno osuđeni na 111 godina zatvora, početkom decembra 2006. godine svjedočila je žrtva iz Višića kod Čapljine koja je opisala kako su pripadnici HVO u julu 1993. godine rušili džamiju u Višićima u tri navrata. Prvi put su je pokušali zapaliti, ali kako nije izgorjela minirali su je dva dana nakon toga. Prije rušenja munare, desetak dana kasnije, vojnici HVO su, tvrdi svjedokinja, „upozorili Hrvate da ostave otvorene prozore na kućama kako im od detonacije ne bi popucala stakla“. Nakon rušenja općinska delegacija iz Čapljine je popisala nastalu štetu na hrvatskim kućama, „ne osvrćući se ni na srušenu džamiju ni na oštećene muslimanske kuće“. Svjedokinja je nekoliko dana nakon tog događaja u automobilu koji se polako kretao kroz Višiće prepoznala optuženog generala Slobodana Praljka koji je kroz prozor desnom rukom pokazivao prema srušenoj džamiji. Na molbu tužitelja Kennetha Scotta, ona pokazala kako je to izgledalo. Policija u Čapljini je 23. avgusta 1993. godine megafonima pozvala Bošnjake da „izađu iz stanova i da se okupe isred ulaza“. Savjetovano im je da sa sobom „ništa ne nose i da ključeve od stanova predaju policiji“. Okupljeni stanari kamionima su transportovani u silos fabrike “Lasta’ u Čapljini. Ona je tada opisala kako su pripadanici HVO početkom jula 1993. godine uhapsili njenog muža i sina i zatočili u Dretelju, a nju i preostale članove porodice zatvorili u silose tvornice “Lasta”.