Dirljiva priča o ocu koji je želio obaviti hadž za svoga sina
Prenoseći svoje impresije i zapažnja u toku hadža, te zanimljivosti o susretima i upoznavanju sa hadžijama iz različitih krajeva svijeta, saudijski daija i savjetnik za umru i hadž, Abdul-Aziz bin Salih el-Kenhel, ispričao je kratku, ali dirljivu priču o ocu koji je želo obaviti hadž za svoga sina. Njegovu priču prenosimo u cijelosti.
”Hadžija koji je imao otprilike šezdeset godina, upitao me je na mikatu (mjesto gdje se oblače ihrami) da li može obaviti hadž za svoga sina jedinca. Upitao sam ga: ‘Da li tvoj sin, iz određenog razloga, nije u stanju da obavi hadž ili je umro?’ Njegov odgovor me je ganuo do suza, ali je istovremno bio i vrlo poučan. Rekao mi je: ‘Moj sin je ove godine, dva mjeseca prije završetka studija na Pravnom fakultetu, imao saobraćajni udes i poginuo je.’ Njegovo držanje, dok je govorio o svom sinu jedincu, odisalo je vjerničkim dostojanstvom i saburom koji izaziva divljenje. Rekao sam mu da obavi hadž temet'u u kojem se prvo obavi umra i da umru zanijeti za sebe, a da nakon toga zanijeti obavljanje hadža za svoga sina. Želio sam time da ga utješim i da mu unesem barem malo radosti u srce.
A kakav je bio njegov odgovor? Okrenuo je glavu od mene u znak negodovanja, a onda je glasom punim ljutnje i nezadovoljstva mojim odgovorom, vikao: ‘Ne! Ne! Hoću i umru i hadž da zanijetim za svoga sina!’ Zatim je govorio o zadovoljstvu Allahovom odredbom, bez obzira na nedaću koja ga je zadesila i neopisivi bol koji je osjećao zbog gubitka sina jedinca. Uistinu, naši roditelji nose u svojim grudima srca koja su ispunjena neopisivom ljubavlju i samilošću prema djeci, i na putu ostvarenje sreće i uspjeha njihovih kćeri i sinova, roditelji ulažu mnogo truda i mnogo trpe.”
”Hadžija koji je imao otprilike šezdeset godina, upitao me je na mikatu (mjesto gdje se oblače ihrami) da li može obaviti hadž za svoga sina jedinca. Upitao sam ga: ‘Da li tvoj sin, iz određenog razloga, nije u stanju da obavi hadž ili je umro?’ Njegov odgovor me je ganuo do suza, ali je istovremno bio i vrlo poučan. Rekao mi je: ‘Moj sin je ove godine, dva mjeseca prije završetka studija na Pravnom fakultetu, imao saobraćajni udes i poginuo je.’ Njegovo držanje, dok je govorio o svom sinu jedincu, odisalo je vjerničkim dostojanstvom i saburom koji izaziva divljenje. Rekao sam mu da obavi hadž temet'u u kojem se prvo obavi umra i da umru zanijeti za sebe, a da nakon toga zanijeti obavljanje hadža za svoga sina. Želio sam time da ga utješim i da mu unesem barem malo radosti u srce.
A kakav je bio njegov odgovor? Okrenuo je glavu od mene u znak negodovanja, a onda je glasom punim ljutnje i nezadovoljstva mojim odgovorom, vikao: ‘Ne! Ne! Hoću i umru i hadž da zanijetim za svoga sina!’ Zatim je govorio o zadovoljstvu Allahovom odredbom, bez obzira na nedaću koja ga je zadesila i neopisivi bol koji je osjećao zbog gubitka sina jedinca. Uistinu, naši roditelji nose u svojim grudima srca koja su ispunjena neopisivom ljubavlju i samilošću prema djeci, i na putu ostvarenje sreće i uspjeha njihovih kćeri i sinova, roditelji ulažu mnogo truda i mnogo trpe.”
Post a Comment