Pravosuđe i velikodržavni revizionizam: 48 ratnih zločinaca bjegunaca u Srbiji i Hrvatskoj sve govori

Piše: Sead Omeragić /Agencija PATRIA Šta je sa domaćim pravosuđem? Sarajevo je s nadom dočekalo Serža Bramerca glavnog tužioca Međunarodnog mehanizma za krivične sudove sa sjedištem u Hagu. Radi se o čovjeku koji je do sada pokazao naviše profesionalizma u očuvanju međunarodnog prava. Rad Suda BiH bi se, zbog brojnih nezakonitosti, mogao nazvati cirkuskim predstavama. Države potpisnice Dejtonskog sporazuma su 18. februara 1996. godine zaključile tzv. Rimski sporazum i u paragrafu 5. Sporazuma, pod nazivom Saradnja na području ratnih zločina i poštivanja ljudskih prava, navele su: “Osobe, osim već optuženih od Tribunala, mogu biti uhapšene i pritvorene zbog teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava samo na osnovu prethodno izdate naredbe, naloga ili optužnice, koje je Međunarodni tribunal pregledao i ocijenio da su u skladu sa međunarodnim pravnim standardima.”
Standardizirane oznake, kojima se služio tužitelj ICTY-a, bile su: A, B, C, D, E, F i G. Oznaka A značila je da postoji dovoljno dokaza po međunarodnim standardima za osnovanu sumnju da je osoba počinila teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. B – da ne postoji dovoljno dokaza itd. Primjenjujući međunarodne standarde Tužiteljstvo ICTY-a pregledalo je 1.419 predmetnih spisa i pozitivno mišljenje za oznaku “A” dalo je za krivično gonjenje 848 osoba. Trenutni službenici Suda BiH tvrde da je pravosuđe BiH do sada pokrenulo postupke za više od 560 lica iz ove „kategorije A“. Samo stranicu prije stoji: „Zaključno sa decembrom 2017. godine“, pravosudni organi BiH procesuirali su 473 predmeta ratnih zločina, uključujući i većinu predmeta iz „kategorije A“ Pravila puta“. Dakle, ovdje se govori o 560 lica, a onda o 473 predmeta. „Od decembra“ do „zaključno sa prvim dijelom 2018. godine“, procesuirano je 87 predmeta ratnih zločina, što je petina u nekom roku od sedam mjeseci u odnosu na ono što je urađeno za punih 13 godina. Očito je da se radi o sumnjivim tvrdnjama, bez ikakva osnova. Službenici Tribunala, vrsni pravni stručnjaci ustupili su bh. pravosuđu 848 pažljivo pregledanih predmeta kategorije A. Osnovni razlog za pregled predmeta od strane Tužiteljstva ICTY-a imao je za cilj sprečavanje nekontroliranih, politički motiviranih hapšenja i krivičnih progona u zemljama bivše Jugoslavije. Suprotno od toga, danas je više nego ikad politički motiviranih hapšenja i krivičnih progona i to isključivo Bošnjaka, prije svega oficira Armije RBiH. Uzmimo za primjer Brčko. U gradu u kojem je ubijeno čak 496 civila, a još 19 se vode kao nestali, nema suđenja Srbima, ali ima desetina osuđenih Bošnjaka. Jedan od njih je dobio dvije godine i devet mjeseci zbog udarca novinama po glavi zarobljenika koji ga je provocirao. Nedavno je na Sudu BiH prvostepeno osuđen Mensur Đakić, komandant 1. bataljona 108. brigade, koji, dokazano, nije ni bio na mjestu gdje se dogodio navodni zločin. U februaru ove 2018. godine BIRN BiH je prenio podatke iz Strategije da u Tužiteljstvu BiH postoji preko 550 neriješenih predmeta ratnih zločina u kojima je imenovano preko 4.500 poznatih počinitelja i isto toliko predmeta u kojima počinitelj nije poznat. U entitetskim sudovima i Brčko distriktu neriješeno je oko 200 predmeta u kojima je poznat počinitelj ratnog zločina. Dakle, šta rade sudije i tužioci za Brčko: Vode revizionističke procese i progone žrtve. Vrijeme je da se konačno sazna gdje je završilo 848 predmeta iz Haga i da se spisak ICTY-ja sravni sa predmetima za koje pravosuđe BiH tvrdi da su procesuirani. Samo tako će OSCE-a doći do tačne brojke a ne one koja mu se servira. Marinko Jurčević, koji je bio glavni tužilac BiH mora znati gdje je nestalo 848 predmeta ratnog zločina koje je poslao Tribunal domaćem pravosuđu? Danas v.d. glavne tužiteljice Goradana Tadić traži novu strategiju za procesuiranje zločina. To je definitivno izrugivanje pravde. Prvo neka objasni ljudima iz OSCE-a gdje je završilo gotovo 848 predmeta iz Haga. Sve je jasnije da neki tužioci i sudije ovdje žele revizionizam i odbranu velikodržavnih zločina, a da je to nova strategija koju zagovaraju. No, neće im proći. Jedno od ključnih pitanja za Tadićku tiče se, vjerovali ili ne, čak 48 bjegunaca u Srbiju ili Hrvatsku, optuženih ili osuđenih od pravosuđa Bosne i Hercegovine. Naši pravosudni rukovodioci su se u prošloj godini znali javno pohvaliti regionalnom saradnjom po pitanju ratnih zločina. Reklo bi se regionalna saradnja je izvrsna kad je riječ o skrivanju ratnih zločinaca u Srbiji i Hrvatskoj. Kome će suditi Goradana Tadić, pored 48 bjegunaca? Naravno, suditi može Bošnjacima i izmišljati im zločine, što se pokazuje u više slučajeva gdje se dovode jedni te isti svjedoci, čija su svjedočenja neodrživa? Nedavno je tužiteljica Tadić na skupu u Neumu predložila da se svim tim bjeguncima sudi u odsustvu, upadajući u novo živo blato apsurda. Svi kojima se sudi za navodne zločine bili su opkoljeni u enklavama gdje su bile jedinice UNPROFOR-a. Sudi se bošnjačkim generalima Sakibu Mahmuljinu i Atifu Dudakoviću, koji je sa civilima bio u enklavi Bihać i gladovao. Naseru Oriću komandantu divizije u enklavi Srebrenica, gdje je počinjen genocid. Tu je i komandant policije Dragan Vikić, a onda i ministar MUP-a Jusuf Pušina, koji su čitav rat bili u blindiranom Sarajevu. Hajde i da to pogledamo malo drugačije. Tribunal u Hagu je Srebrenicu tretirao široko i temeljito, časno i profesionalno i o tome ne treba ni govoriti. U isto vrijeme njemačko pravosuđe je imalo pet optužnica i sudskih procesa za genocid počinjen u BiH. Za prošlih dvadeset godina tužioci u kantonima, u Federaciji i u BiH nisu podigli niti jednu optužnicu za zločin genocida u Srebrenici. Sud BiH, Tužilaštvo na čijem je čelu Gordana Tadić, su institucije koje su odavno ušle u sramni proces revizionizma uime velikodržavnih djelitelja Bosne i Hercegovine. Sve je to postalo očigledno i strancima koji se ovdje godinama bore za nezavisnost pravosuđa. A ono je postajalo politizirano do krajnjih granica i sve nezavisnije od zakona i pravde. Čak 48 bjegunaca je u susjednim državama odakle su počeli velikodržavni pohodi i najstrašniji zločini.