Oporuka koju je Sultan Mehmed Fatih napisao svom sinu

U oporuci stoji:

 „Ja ću uskoro umrijeti, ali nisam zbog toga tužan, jer ja iza sebe ostavljam nasljednika kao što si ti. Budi dobar, pravedan, i milostiv! Pruži svoju ruku podanicima, zaštitu bez pravljenja razlike među njima! Zalaži se za širenje islama, jer je to obaveza onih kojima je data vlast na Zemlji! Neka ti vjera bude na prvom mjestu, i nemoj u tome posustati! Nemoj odgovorna mjesta povjeravati onima koji ne vode računa o vjeri, koji čine razvrat i ne sustežu se od velikih grijeha. Kloni se novotarija, i kloni se onih kojih na njih navraćaju! Širi granice države borbom na Allahovom putu i dobro pazi na cjelovitost državne blagajne muslimana (bejtul-mal)! U potpunosti se sustegni od imetka svojih podanika, osim s pravom i dopuštenjem islama! Osiguraj nemoćnima opskrbu i budi milostiv prema nevoljnicima! S obzirom na to da su učenjaci glavna snaga određene države, budi u njihovoj blizini i bodri ih, a kada čuješ za učenog u nekoj drugoj zemlji, pozovi ga sebi i daruj ga imetkom! Nemoj dopustiti da te zavede bogatstvo i snaga armije, i da udaljiš učenjake od sebe! Čuvaj se naklonosti onome što je u suprotnosti sa Šerijatom! Vjera je naš cilj, uputa je naš put, to nam je donijelo pobjedu. Usvoji od mene sljedeće: zatekao sam ovu zemlju veličine mrava, pa mi je Uzvišeni Allah dao ove velike blagodati, zato, slijedi moj put, radi na tome da vjeri doneseš ponos, a njenim sljedbenicima ugled, i ne troši državni imetak u igru i razonodu, uzmi samo onoliko koliko je potrebno, u protivnom, krenuo si prijekim putem u propast.“ Odlomak iz djela: Alija Muhammed es-Sallabi, Osmanlijska država – uzroci uspona i pada, Stichting Hidžra, 2010., str. 194.