Godišnjica velike pobjede Armije R BiH: Kako je Peti korpus izmislio pobunu i uzeo oružje od Abdića

Prije 25 godina odvila se jedna od najuspješnijih vojnih operacija za vrijeme agresije na BiH – operacija “Tigar – Sloboda 94”, koja je ocijenjena i kao “najveća prevara u ratu”. Tom je akcijom zaustavljena jedna od najsnažnijih ofanziva na Bihać. Od 4. do 7. jula 1994. godine Bihać je bio poprište predstave lažiranog ratovanja, kontroliranog haosa, medijske šutnje i povremenih dramatičnih vijesti, koja je u potpunosti razotkrila namjere Fikreta Abdića i njegovih “autonomaša” te njihovu vezu sa agresorom. Akciju su u najvećoj tajnosti pripremali od januara do jula komandant Petog korpusa Atif Dudaković i komandant 502. Hamdija Abdić-Tigar, koji je i ubačen u štab vojske tzv. Abdićeve narodne odbrane. Ostatak vojske i lokalno stanovništvo o toj velikoj predstavi ništa nisu znali, a svemu je prethodila obavještajno-sigurnosna operacija “Tigar – Sloboda 94”. Prema pisanju medija, francuski “Le Monde” ovu akciju ocijenio je najuspješnijom vojnom operacijom tog vremena Vjerujući da je u Bihaću pobuna protiv Petog koprusa i vlasti Okruga, Abdić je dostavio znatne količine pomoći- hrane, goriva,vojne opreme i naoružanja, preko tadašnje tzv. SAO Krajine i punkta Poljskog bataljona mirovnih snaga UN-a. Akcija je ne samo razotkrila Abdićeve namjere i direktnu vezu sa agresorom, već i ulogu mirovnih snaga UN-a, a bila je prekretnica u slamanju jedne od najvećih ofanziva na Bihaćki okrug, te u daljim oslobodilačkim akcijama, posebno Pećigrada i Velike Kladuše. U razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Abdić je svojevremeno otkrio da je prva faza počela u februaru 1994. godine, kada je bila njegova smjena i demobilizacija, te planskim širenjem glasina o ličnom nezadovoljstvu. – Nezadovoljstvo i šverc bile su glavne fore na koje smo igrali – rekao je Abdić, istaknuvši da su se čelnici tadašnje Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (APZB) trebali “upecati” na to. Kako je kazao Abdić zvani Tigar, nisu dugo čekali i Fikret Abdić, tadašnji predsjednik APZB-a, pozvao ga je na razgovor. – Tada se akcija uozbiljila. Nisam išao s pričom da sam njegov čovjek, smatrao sam to neuvjerljivim. Sve sam predstavio kao posao. Rekao sam da za novac mogu organizirati pobunu, da imam ljude na koje mogu računati, ali da mi je za to potrebno i oružje – pojasnio je Abdić. U Okrugu Bihać 1994. godine stanje je bilo veoma teško jer je ranije prekinut dotok hrane i ostalog. U februaru se suočavaju s ofanzivom koju izvode dijelovi snaga 1. i 2. krajiškog korpusa ojačani jedinicama Specijalne policije RS-a. Okruženi su i snagama Ličkog, Kordunskog i Banijskog korpusa Srpske vojske Krajine, te vojskom i policijom APZB-a, koja je organizirana u šest brigada. Nakon prvog sastanka Abdića s Fikretom Abdićem u Velikoj Kladuši počelo je dopremanje oružja, koje se odvijalo preko Ličkog Petrovog Sela od 3. do 6. jula. Također, dopremljene su i četiri tone hrane, kao i tri motorna vozila. – Abdić mi je dao na prvom sastanku 200.000 maraka na račun ličnih troškova. Novac sam koristio za podmićivanje pripadnika Poljskog bataljona kako bih dopremio oružje – kazao je Abdić. Završna faza je bilo poigravanje “oružane pobune” u jedinicama i komandama Petog korpusa, simulacija na terenu i u Bihaću, uz adekvatno kreiranje medijskog prostora. – Došao sam na Izačić 7. jula s još vojske. Zvali smo se “Snage mira” i nosili bijele trake. Tada je broj ljudi koji su znali šta se dešava bio proširen. Morali smo neko objašnjenje dati predstavnicima mjesnih zajednica i ljudima u okolnim selima – ispričao je Abdić, dodavši da su prezentirali šta su osvojili i da je među prvim uspjesima bilo osvajanje “Radija Bihać”. U završnoj fazi operacije dolazi televizijska ekipa “TV Knin” i snima reportažu s brda iznad Izačića i pravi prilog za večernji dnevnik. Isti snimak emitiran je na televizijama iz Pala i Beograda. Tada je na komandno mjesto “pobunjenika” stigao i Irfan Saračević, ministar odbrane i policije APZB-a, da bi neposredno izvidio situaciju pred očekivani dolazak Fikreta Abdića, koji je trebao održati govor. – I onda je Ćujić prozreo šta se dešava. Akciju smo prekinuli 9. jula, dan prije željenog termina. Ipak, cilj je postignut. Pored zaista velikih količina oružja koje smo priskrbili, veći udar za njih je bio onaj psihološke prirode. Fikret Abdić je izgubio povjerenje u svoje ljude, srpski oficiri u svoje obavještajne službe… Sve procjene su im bile pogrešne – rekao je Abdić. Moralni slom koji su doživjeli pripadnici Abdićeve vojske i Vojske Republike Srpske Krajine, olakšao je ulazak snaga Petog korpusa u Veliku Kladušu 21. augusta 1994. godine. – Prije nego što sam krenuo u akciju, od Dudakovića sam tražio službenu legitimaciju za sve što sam radio. Dobio sam službenu legitimaciju sigurnosti Petog korpusa. To je ovjereno u korpusu, potpisano od tadašnjeg guvernera Mirsada Veladžića. Kopije tih dokumenata dao sam svojoj ženi. Bilo mi je to važno za slučaj da budem ubijen jer bi ostala priča da sam bio izdajnik – rekao je Abdić.