Bužim: Posti i u devetoj deceniji, do džamije svakog dana pješači sat

Zdravija sam kad postim, mene ništa ne boli. Jedino sam kičmu povila, ali to je od tereta, jer sam puno radila cijeli život, ali mogu klanjati, hvala Bogu, priča starica. Priča nam da posti od sedme godine i da nije propustila nijedan post ni namaz. Vitalna je i danas uspijeva obavljati sve vjerske dužnosti, prenosi Dnevni avaz. Najdraži mjesec Ramazan joj je najdraži mjesec i s nestrpljenjem i posebnom radošću iščekuje ga svake godine. Dane provodi u postu i molitvi, većinu vremena u džamiji, gdje smo je i zatekli. Iako su godine ostavile traga, ona svakog dana odlazi na namaz u džamiju pješačeći sat vremena u samo jednom pravcu kako bi na vrijeme stigla obaviti svoju vjersku dužnost. I nikad joj nije teško. - Svaki dan dođem pješice. Meni nije teško, ja polako, krenem ranije i stignem na vrijeme. U džamiji svaki dan budem i po nekoliko sati. Dok sam bila cura, voljela sam ići u džamiju, a onda i kad sam se udala i došla živjeti ovdje u Varošku Rijeku, ali onda sam mogla brže doći do džamije, trebalo mi je 15 minuta, a sad mi treba sat vremena – kaže starica. Povijena kičma Dodaje da od posta nije odustajala ni onda kada je bilo najteže. - Ljudi su ljeti, za vrijeme vršidbe, u nesvijest znali padati, ali se nisu htjeli mrsiti. Radila sam i ja sve, ali sam postila i nikad nije bilo teško - kaže Šaha. Osim ramazanskih, posti i druge dane u godini. - Zdravija sam kad postim, mene ništa ne boli. Jedino sam kičmu povila, ali to je od tereta, jer sam puno radila cijeli život, ali mogu klanjati, hvala Bogu – objašnjava Melkić. Nije se imalo mnogo, ali bilo je bolje Iako vremešna, dobro se sjeća djetinjstva. - U to vrijeme, ono što si imao, spremao si i jeo. Nije se tada imalo ništa. Kukuruza, pura – to je bilo sve, na tome smo postili, ali postilo se tada bolje i više nego sada. Svaku noć smo prvo klanjali, a onda se mrsili - prisjeća se Melkić.