Ratnik, gazija, heroj, komandant koji je ispisao historiju bosanskoga otpora. Izet Nanić, vjerovatno najznamenitiji Bužimljanin u cjelokupnoj historiji ovog malog mjesta, a vjerovatno i cijele cazinske Krajine. Čovjek koji je svojim maestralnim vođenjem stvorio legendarnu 105. a kasnije 505. bužimsku brigadu, perjanicu 5. Korpusa i Armije BiH.
Još za života postao je legenda, o njemu, njegovim podvizima brujala je Bosna, nije postojao niko ko nije čuo za Nanićeve bužimljane, bilo s ove ili s one strane. Njihovo ime i njihovog komandanta se izgovaralo sa strahopoštovanjem.
Kakva je bila brigada koju je vodio, najbolje je opisao upravo sam general Izet Nanić 29. aprila 1995. godine u intervjuu za list „Ljiljani“. Na novinarsko pitanje da objasni šta to 505. vitešku motorizovanu brigadu razlikuje od drugih brigada, odnosno, po čemu je ona specifična, odgovorio je:
“Vjerovatno se sve brigade Armije RBiH razlikuju jedna od druge i svaka ima svoje specifičnosti i kao takve ih je teško porediti. Zbog toga i ne bih poredio i pravio razlike između 505. viteške motorizovane brigade i drugih brigada ARBiH, već ću probati u nekoliko riječi kazati šta je to što 505. čini takvom kakva jeste i koje su njene specifičnosti – opredijeljenost boraca i starješina 505. brigade za RBiH bezrezervna je, kao i uvjerenost da se u ovim uvjetima samo borbom i pobjedom nad agresorom može doći do slobode. 505. brigada predstavlja zdrav kolektiv u kojem svaki pripadnik daje maksimum od sebe u izvršavanju zadataka, naročito borbenih u kojima izrastaju najbolji sinovi Bosne. Iza 505. brigade bogat je ratni put i mnogi uspjesi. To je brigada koja svoje bošnjačke rane liječi pobjedom i čiji pripadnici za pobjedu polažu živote, s osmjehom na usnama i pogledom ka slobodi. Jednom riječju, u 505. brigadi vlada potpuno povjerenje između jedinica i komandi, između boraca i starješina, i na kraju je to brigada na koju narod BiH može u potpunosti računati kao garant pobjede i postojanja Republike BiH.”
O životu ovog velikog bosanskoga gazije se manje više sve zna, dok je i 22. godine poslije njegove pogibije, njegova smrt postala predmet mnogih teorija i nagađanja.
“IZAŠLA JE JEDNA STARA NENA I UPITALA ME: ‘SINKO, KOJI JE NANIĆ?’ JA SAM UZEO NENU ZA RUKU I DOVEO JE DO NANIĆA. TU SU S NAMA BILI SVI KOMANDANTI BRIGADA I KOMANDANT PETOG KORPUSA. TA NENA, KAD SAM JE DOVEO DO KOMANDANTA, REKLA JE IZETU NANIĆU: ‘SINKO, NISAM MUŠKO DA TI SKINEM KAPU, JA TI SKIDAM MARAMU.“
Nedugo nakon pogibije rahmetli Izeta Nanića, komanda 5. Korpusa provela je istragu i službeno utvrdila sve relevantne činjenice vezane uz posljednju akciju rahmetli Nanića, a na video servisu YouTube postoji i autentično svjedočanstvo pratilaca rahmetli komandanta 505. Bužimske brigade koji su bili s njim u trenutku njegove pogibije.
Dana 5. augusta 1995. godine, krenuo je s Ćorkovače u proboj i ususret Hrvatskoj vojsci koja je sprovodila akciju “Oluja”. Pravac napredovanja je bio u smjeru Dvora na Uni. Posljednja naredba generala Nanića je glasila: “Znate svi zadatak, cilj nam je spojiti se s Hrvatskom vojskom u Dvoru, ali, ako Hrvata ne bude u Dvoru, mi idemo u Kostajnicu. Uglavnom, spojit ćemo se. Sretno.”
Na području je Ćorkovače (rejon Vijenac) tog dana je i poginuo oko 14 sati i 30 minuta kada je zajedno s pratnjom naišao na neprijateljsku zasjedu. Otvorio je vatru sa svojom pratiocima na neprijatelja i ispalio okvir metaka. Naknadno je izbrojano 28 metaka koji su pogodili stablo bukve iza koje je bila zasjeda. Četnici su iskoristili trenutak ubacivanje novog okvira u pušku pogodivši generala Nanića u vrat. U nekoliko trenutaka srce legendarnog komandanta prestalo je kucati. Tako je završio život mladog bužimskog komandanta, koji je bio na čelu 505. viteške brigade od njenog osnutka. U nastavku pogledajte autentični video s lica mjesta pogibije generala Nanića i svjedočenje ljudi iz njegove pratnje.
Post a Comment